|
Očuvanje
Bioraznolikost slatkih voda je danas vrlo važna –
to je činjenica koja treba biti na umu svakog ozbiljnog akvariste. Prirodna
staništa tropskih slatkovodnih riba se pojačano ugrožavaju ljudskom aktivnošću,
a istovremeno akvaristika kao hobi daje doprinos očuvanju prirode. Uloga koju
akvaristi imaju u očuvanju vrsta je od sve veće važnosti.
Kako nestaju prirodna staništa, nestaju u neke
vrste slatkovodnih rica. Malezijska studija je otkrila da je polovina od 266
domicilnih ribljih vrsta, i više od 30% singapurskih vrsta riba pred
izumiranjem. Slatkovodna bioraznolikost je jako ranjiva. Staništa postaju
nekontinuirana, a mnoge vrste ne mogu prijeći zemljane brane koje odvajaju
jezera i vodene tokove. Zbog toga slatkovodna fauna postaje lokalizirana,
statična i podložna promjenama. Dok vrste koje žive na zlu mogu migrirati i
tako se izmaknuti promjenama staništa, slatkovodne vrste moraju se nositi s
ekološkim i klimatskim promjenama u nastojanju da prežive.
Slatkovodna staništa su izložena navali
odšumljavanja, promjenama vodenih tokova, gradnji brana, uvođenju egzotičnih
vrsta, zagađenju i prekomjernoj eksploataciji. Odšumljavanje donosi posebno
velike posljedice vrstama koje su omiljene u akvarističkom hobiju. Erozija i
gubitak staništa jako utječu na riblju populaciju. Sličnu štetu ima i uvođenje
ne-prirodnih (egzotičnih) vrsta koje mogu uništiti lokalnu faunu i kao u
slučaju nilskog grgeča u Jezeru Viktorija, mogu uzrokovati izumiranje cijele endemske
vrste poput Haplochromina.
Skupljanje radi hobija također ima direktan utjecaj
na izumiranje nekih vrsta jer na pojedinim područjima svog boravišta budu u
potpunosti istrijebljene. Na primjer Bala shark je jako tražen u svom prirodnom
staništu na Sumatri i Borneu jer je vrlo popularna akvarijska riba. U prošlosti
ova riba (Balantiocheilus melanopterus) je bila jako izlovljavanja dok nije se
uspjelo redovito je uzgajati u zatočeništvu (danas se ipak ove ribe uzgajaju na
ribljm farmama). Radi što jačeg izlova, sakupljači traže mrijesna mjesta gdje
se Bale skupljaju radi masovnog mrijesta. Uklanjanje odraslih parova s gubitkom
staništa odšumljavanjem, jako je utjecalo na broj mjesne populacije. Slična
izvješća stižu i za characine i Arowane (i mnoge druge vrste koje se još uvijek
love u prirodi).
Danas je uloga akvarista u očuvanju promijenjena.
Nastavlja se gubitak staništa, posebice zbog uništavanja tropskih šuma – tako
je važnost akvarista u očuvanju vrsta u sve većem porastu. Akvaristi pomažu
očuvanju vrsta (poput Cherry barbusa i nekih Killifisha) koje sve više nestaju
u divljini. Držanjem ovih vrsta u povećanjuem populacije, akvaristička
zajednica ih štiti od izumiranja. Kad i ako bude moguće povratak u prirodno
stanište, bit će to djelomice zahvaljujći akvaristima.
Vrijeme sve brže ističe za mnoge vrste. Akvaristi
mogu mnogo učiniti u spriječavanju nestanka nekih slatkovodnih riba.
|
|
